Odlazi ministrica Holy. Na stranu politika, nikad nisam bila politički obojana, no s njenim je odlaskom umrla i moja nada da bi eventualno mogli postati ekološki osviještena zemlja. Naime moj se suprug danas opet vratio s tržnice s desetak plastičnih vrećica i kad sam to vidjela obuzeo me...ah ne znam....bijes...strah...neka nemoć....nešto veliko i teško. 

Već me nekoliko godina unatrag intenzivno napucava negativan stav spram tih vrećica. Nadala sam se da će se jednog dana netko pobuniti protiv njih, i jesu, pobunili su se....ali protiv ukidanja neznamkoliko radnih mjesta, iako svijet ( Zemlja ) već dahće pod bremenom tog smrtonosnog izuma. 

Moja nada da ćemo ih se možda doista riješiti bila je suviše kratka i moram reći - žao mi je.

Hvalevrijedna je akcija, primjerice Konzuma, koji nagrađuje dodatnim bodovima one koji kupuju sa njihovom platnenom reciklažnom vrećicom ili INTERSPARA koji vam svoju reciklažnu vrećicu, nakon što ju jednom kod njih kupite, zauvijek besplatno mijenja za novu kad vam se stara pokida.

U svakom slučaju kaskamo za svijetom. Mala je vjerojatnost da ćemo se uskoro, kao na filmu, išetati iz supermarketa s ogromnom papirnatom vrećicom koja će nam se, u najgorem slučaju, prosuti po parkiralištu. Zato mirno spavajte. Zadržali smo radna mjesta i odgodili naš skromni doprinos ekologiji svijeta.

Ne vjerujem da fotografije Chrisa Jordana mogu bilo koga od nas ostaviti ravnodušnim, a ja skidam kapu ženi koja je imala hrabrost upustiti se u borbu s vjetrenjačama iako je znala kako je to nemoguća misija i unaprijed izgubljena bitka. I još jednom kažem - žao mi je! Da je uspjela samo na jedan dan ostvariti dio svojih nauma, možda smo mogli spasiti tri kornjače, jato ptica ili jednog malog delfina.

Jednog ali vrijednog.

  Više fotografija na  www.chrisjordan.com