Što mislite koja je najvažnija karakterna osobina?
Vjerujem da bi se svašta tu sad moglo napisati, po meni, postoji samo jedna jedina a to je – pouzdanost.

Pouzdati se u automobil koji vozimo, aparate kojima rukujemo, prijatelje s kojima se družimo, partnera s kojim živimo...ukratko – povjerenje u ono čime se okružujemo.
I nesvjesno prilikom izbora u glavi prevrtimo sve karakteristike koje znamo o njemu jer najvažnija od svega je osjećaj da nas u ključnom trenutku neće iznevjeriti.

Namještaj svakako spada u kategoriju od koje očekujemo pouzdanost iako možda tako o njemu ne razmišljamo. Kod izbora aparata i bijele tehnike u pravilu gledamo dostupnost dijelova i servisa pa i nije problem pozvati majstora ako nam crkne štednjak ili stroj za pranje rublja ali ako nam kauč otkaže poslušnost ili kuhinjski elementi objese svoje lice  najvjerojatnije ćemo zatražiti pomoć lokalnih majstora bez obzira što smo navedenu robu kupili u velikom i poznatom trgovačkom lancu. Barem meni nije palo na pamet po majstora trčati u Lesninu.

Kupujući namještaj uglavnom se rukovodimo dvjema smjernicama; cijenom ili izgledom.
Gotovo nikad ne upitamo zemlju porijekla. Barem to nismo radili do sada. Jer ako je cijena  glavni čimbenik pa stvar i ne izgleda baš kao iz žurnala onda bar nastojimo da koliko-toliko vizualno zadovolji minimalne kriterije iako nam negdje u mozgu titra ona stara ''koliko para toliko muzike'' pa se tješimo da ćemo je ionako za nekoliko godina promijeniti', a ako novci nisu u pitanju onda je izgled ono što stavljamo ispred svega računajući da se kvaliteta u tom cjenovnom rangu sama po sebi podrazumijeva.
Sa formulom povoljna cijena=dobar izgled+dobra kvaliteta nekako smo se odavno oprostili. A doista ne mora biti tako.

Hvalevrijedna akcija hrvatskih dizajnera ''fashion.hr'' uključila se u akciju  ''kupujmo hrvatsko'' i svakako je za pozdraviti. Napokon tračak svjetla na kraju tunela. Na domaćem je tržištu već odavno vladalo sivilo i monotonija i domaći su nam proizvođači upravo zbog toga nekako izašli iz kadra iako je njihova kvaliteta u odnosu na one inozemne ''no name'' dobavljače uistinu neupitna. Naročito nakon što je utvrđeno da je dobar dio uvoznog namještaja opasan po zdravlje pa sada imamo još i dobar debeli razlog okrenuti se našim proizvođačima Uz to je činjenica da se sa našim proizvođačima oko svih detalja možemo dogovoriti, da sve naše želje možemo ostvariti a u slučaju potrebe možemo se i žaliti i nećemo čekati na reklamaciju mjesec-dva pa i više, kao kod uvoznih proizvoda.
Da li to znači da za naše kupce i naše proizvođače napokon dolaze bolja vremena? 

Ja osobno doista vjerujem u novo pokrenuti hrvatski dizajn, hrvatske dizajnere i hrvatsku kvalitetu. Možda malo manje vjerujem u hrvatskog kupca jer previše smo skloni favorizirati inozemne proizvode ali svijest se budi, nešto se dogodilo, počelo je…raste…

Možda napokon shvatimo da imamo sve što trebamo; dizajnerski proizvod, hrvatski proizvod, pouzdan i pristupačan...
Zar treba nešto više od toga?